Jedan dan sam došao iz škole, doma me trebala dočekati starija sestra pošto su naši roditelji bili na poslu… Drugi sam srednje. Nisam je našao kod kuće, mislio sam da je negdje u dućanu ili kod susjeda…Otišao sam u svoju sobu i napisao zadaću, da me ne gnjave starci ovako sam ih preteko…
Pa prošlo je sigurno dva sata seke još nije bilo, odlučio sam je zvati na mobitel da vidim gdje je, i
kada misli doći kući? Nije se javljala uopće, ali sam čuo da negdje u kući zvoni njen mobitel, nastavljao sam zvati i hodati za zvukom nebi li otkrio gdje se nalazi.
Zvuk mobitela me odveo u podrum, gdje sam zatekao nju na jednom starom trosjedu, bila je sva u nekom transu i preokretala je sa očima, uplašio sam se i počeo sam je šamarati nebi li došla k sebi, zagledao sam na stolić i vidio rasipan bijeli prah i pored njega smotana novčanica kao neka cjevčica, znao sam odmah što je jer smo učili u školi… Tada sam se susreo prvi puta sa drogom, i nisam imao namjeru da je taknem, nju sam drmao dok nije došla k sebi, uplašila se kad me vidjela, a ja sam se počeo kao manijak derati na nju,
dali je normalna da ću reći roditeljima…Ali rekao im još nisam jer me ona molila i plakala da ne kažem, i da neće više ponoviti, bilo mi ju je jako žao ipak je moja seka i dao bih sve za nju. Ali opet sa druge strane imam osjećaj da jako griješim, i da je jednini način da joj pomognem da kažem našima, i da oni odluče šta će biti dalje…Jer znam da neće prestati iako je rekla da hoće, nemoguće je to samo tako stati kad se jednom navučeš… Bojim se ako je odma da neće više sa mnom nikada pričati…
Izvor: (ispovijesti.ba)
0 komentari